„A ja hoću da to uradi Nataša“, reče Penjkov.
Nataša mu sipa kafu. Kroz prozor se videla crna, kristalno jasna noć, kakve često bivaju krajem leta, uoči jesenjih bura. U uglu su se valjale bunde sa baterijskim grejalicama, karabini, vindjakne. Prijatno je kuckao električni sat nad vratima koja su vodila u radionicu. Mati reče:
„Ipak ne shvatam — da li smo uništili te pijavice ili nismo?“
Serjoža se odvoji od knjige koju je čitao:
„Kominike glavnog štaba“, reče on. „Na bojnom polju je ostalo šesnaest pijavica, jedan tenk i tri kraulera. Prema neproverenim podacima, još jedan tenk je ostao na peščanim dinama na početku racije i za sada još nije izvučen odatle.“
„To znam“, objavi Mati. „Mene sada interesuje — da li sada mogu noću da idem u Topli Sirt?“
„Možeš“, reče Penjkov duvajući. „Ali ipak sobom treba da uzmeš karabin“, dodade posle kraćeg razmišljanja.
„Razumem“, reče Mati sarkastično.
„A šta ćeš ti, u stvari, noću na Toplom Sirtu?“ upita Sergej.
Mati ga pogleda.
„Evo zašto“, reče poverljivo. „Na primer, dolazi vreme drugu Bjelom, Sergeju Aleksandroviču, da osmatra. Tri sata je noću, a druga Bjelog, kao što i sami shvatate, nema na opservatoriji. Tada ja idem u Topli Sirt u Centralnu meteorološku stanicu…“
„Laboratorija osam“, dodade Penjkov.
„Sve sam shvatio“, reče Sergej.
„A zašto ja ništa ne znam?“ upita Nataša uvređeno. „Zašto meni nikada ništa ne govore?“
„Nešto Ripkina dugo nema“, zamišljeno reče Sergej.
„Da, odista“, reče Penjkov značajno.
„Već je skoro ponoć“, izjavi Mati. „A Ripkina još nema.“
Nataša uzdahnu.
„Dojadili ste mi, da znate samo koliko“, uzdahnu ona.
U hodniku zaškripaše vrata ulaznog otvora.
„On će sada doći i počeće da nam se podsmeva“, reče Penjkov.
Neko zakuca na vrata.
„Uđite“, reče Nataša i ljutito pogleda momke. Ušao je Ripkin, uredan i doteran, u čistom kombinezonu, u snežnobeloj košulji, sveže izbrijan.
„Primate li me?“ tiho upita.
„Uđi, Felikse“, reče Mati i poče da sipa kafu u pripremljenu šolju.
„Danas sam malo zakasnio“, reče Feliks. „Bilo je savetovanje kod direktora.“
Svi ga upitno pogledaše.
„Najviše smo govorili o regeneracionoj fabrici. Jurkovski je naredio da se za dva meseca prekinu svi naučni radovi. Svi naučnici se mobilišu u radionice i na gradnju.“
„Svi?“ upita Sergej.
„Svi. Čak i tragači. Sutra će biti izdata naredba.“
„Moj program ode do đavola“, tužno reče Penjkov. „I zašto naša administracija nikako ne može da sredi stanje?“
Nataša reče:
„Ćuti, Volođa! Ti u stvari ništa ne znaš…“
„Da“, reče Sergej zamišljeno. „Čuo sam da sa vodom loše stojimo. A šta je još
bilo na savetovanju?“
„Jurkovski je održao veliki govor. Rekao je da smo se zaglibiii u svakodnevici.
Da suviše volimo da živimo po rasporedu, da obožavamo mesta na kojima sedimo i da smo za trideset godina uspeli da stvorimo… kako je ono rekao… ‘dosadne i komplikovane tradicije’. Da su nam se ispravile vijuge koje rukovode znatiželjom, da jedino tako i može da se objasni anegdota sa Starom Bazom. Sve u svemu, govorio je otprilike isto što i ti, Sergej, sećaš se, prošle dekade. O
tome da se oko nas nalaze tajne, a da mirujemo… To je bio govor s osećanjem.
Posle nas je pohvalio za raciju, rekao je da je došao da nas pogurne i da mu je drago što smo se sami odlučili na raciju… A posle je istupio Pučko i zatražio je glavu Livanova. Urlao je da će mu pokazati ‘lagano i metodično’…“
„A zašto to?“ upita Penjkov.
„Upropastili su tenkove. A kroz dva meseca našu grupu prebacuju na Staru Bazu, tako da ćemo biti susedi…“
„A Jurkovski odlazi?“ upita Mati.
„Da, noćas.“
„Interesantno“, zamišljeno reče Penjkov. „Zašto on vodi sa sobom onog varioca?“
„Da zavaruje držače za raketne puške“, reče Mati.
„Priča se da se sprema na još nekoliko racija — na asteroidima.“
„Sa Jurkovskim sam imao sukob“, reče Sergej. „Još u institutu. Polagao sam ispit iz teorijske planetologije i on me istera iz kabineta, na originalan način.
‘Dajte mi’, kaže on, ‘druže Bjeli, vaš indeks i otvorite, molim vas, vrata’. Ja mu s najvećim zadovoljstvom pružim indeks i odlazim i otvaram vrata. U tom trenutku on baca moj indeks kroz otvorena vrata i govori: ‘Idite, i vratite se kroz mesec dana’.“
„I?“ upita Penjkov. „Pa, otišao sam.“
„A zašto tako grubo?“ upita Penjkov.
„Mlad sam tada bio“, reče Sergej. „Eksplozivan…“
„I sad si dobar“, primeti Nataša.
„No, da li smo pobili pijavice ili nismo?“ upita Mati.
Svi pogledaše Feliksa.
„Teško je reći“, reče Feliks. „Ubijeno je šesnaest pijavica, a mi nismo očekivali da ih ima više od deset. Praktično smo ih sve pobili.“
„A ti si ipak došao sa karabinom?“ upita Mati. Feliks klimnu glavom.
„Razumem“, reče Mati.
„A je li tačno da Jurkovskog umalo nisu spalili bacačem plamena?“ upita Nataša.
„I mene zajedno s njim“, reče Feliks. „Spustili smo se u podzemnu pećinu, a ljudi sa bacačem plamena nisu znali da se mi tamo nalazimo. U toj pećini ćemo i početi da radimo kroz dva meseca. Po mome mišljenju, tamo se nalaze ostaci vodovoda. Vodovod je čudan — nisu okrugle već pljosnate cevi.“
„Da li još veruješ u dvonoga uspravna bića?“ upita Sergej.
Feliks odmahnu glavom.