Artur je jurio nadole, srećno poskakujući, plešući u trku, bela prašina se dizala i ostajala iza njega i on je nešto vikao na sav glas, zvonko, veselo, svečano — kao pesmu ili kao zakletvu — i Redrik je pomislio da se to sigurno prvi put u ovaj rudokop spuštaju tako, kao na praznik. On u početku nije slušao šta uzvikuje taj otvarač koji govori, a onda u njemu kao da se uključilo neko dugme, i on začu:
— Sreću za sve!... Besplatno!... Koliko god ko hoće!... Svi neka dođu ovamo!... Ima dovoljno za sve!... Svima neka bude dobro!... Besplatno!... Sreća!... Besplatno!...
A onda je odjednom zaćutao kao da mu je neka ogromna ruka nabila čep u usta. I Redrik vide kako ga je prozirna smrt, pritajena dotle u senci kašike bagera, dohvatila, podigla u vazduh i lagano uvrnula, kao što domaćice uvrću oprano rublje cedeći vodu. I još je Redrik video kako se jedna od prašnih čizama otrgla sa trzave noge i poletela visoko nad rudokopom. Onda se okrenuo i seo. U glavi nijedne misli i uopšte kao da nije osećao sebe. Svud oko njega tišina, a posebno tiho je bilo iza njegovih leđa — dole, na putu. Onda se setio pljoske sa konjakom, automatski, kao da je došlo vreme da se uzme redovni lek. Odvio je čep i počeo da pije malim, škrtim gutljajima, i prvi put u životu je poželeo da ima ne konjak, već običnu hladnu vodu...
Prošlo je neko vreme i u glavi mu se počeše pojavljivati manje-više jasne misli. Eto, gotovo je, pomislio je tupo. Put je otvoren. Mogao bi već sad da krene, mada, naravno, bolje je da sačeka još malo. «Mlinovi za meso» umeju da iznenade. A ionako treba da se razmisli. Posao na koji nisam baš navikao, eto u čemu je problem. Šta znači to «misliti»? Misliti znači zavarati, izmigoljiti se, odblefirati, vrteti nekog oko malog prsta — ali ništa od toga ne odgovara situaciji u kojoj sam sad...
Dobro, moja ćerka, pa otac... I da plate za sve, srce da im iščupam, da se nagutaju govana kao što sam ja... Ne, sve to nije to, Riđi... Odnosno, jeste, ali šta to zapravo znači? To su psovke, a ne misli i želje. Šta ja zaista želim? On se odjednom ohladio od nekog strašnog predosećanja i, preskočivši odjedanput nekoliko faza u razmišljanju, strogo naredio sebi: evo kako, Riđi, nećeš otići odavde dok ne smisliš nešto pametno, ako treba crći ćeš pored te kugle, ispeći ćeš se na suncu ili umreti od gladi, ali nećeš otići...
Gospode, pa gde su mi reči, gde su mi misli? On se snažno udari šakom po glavi. Celog života nisam istinski razmišljao! Čekaj malo, sećam se da je Kiril govorio nešto... Redrik je grozničavo kopao po memoriji, izranjale su neke reči, poznate i polupoznate, ali sve to nije bilo ono pravo, jer nisu reči ono što mu je ostalo od Kirila — ostale su neke nejasne predstave, veoma lepe, ali i potpuno nerealne...
Podlost, podlost... I opet su me nasamarili, ostavili su me ovde bez jezika, gadovi...
Tikvan!... Oduvek sam bio tikvan, i ništa se nisam promenio... To tako ne sme biti! Je l’ ti jasno?
Tako se dalje ne sme živeti. Čovek je rođen da bi mislio (ah, evo ga, najzad, Kiril). Ali kad ja ne verujem u to. Ranije nisam verovao, sad isto ne verujem, a zbog čega je čovek rođen — pojma nemam. Rodio se pa je rođen. Hrani se kako ko najbolje može. Neka mi svi budemo zdravi, a oni neka svi crknu. Ko smo to mi? I ko su to oni? Kako se tu snaći? Ako je meni dobro — Barbridžu je loše, ako je Barbridžu dobro — Cvikerašu je loše, ako je Promuklome dobro — svima je loše, a i njemu samom se loše piše samo što on, budala, misli da će se nekako u poslednji čas izvući... Gospode, kakav je to haos! Ja celog života ratujem sa kapetanom Kvoterbladom, a on je celog života ratovao sa Promuklim i od mene je tražio samo jedno — da napustim stalkerstvo. Ali kako sam mogao da napustim stalkerstvo, kad treba hraniti porodicu? Da se zaposlim? Ali ja neću da se zaposlim i da radim za vas, muka mi je od vašeg posla; možete li vi to da razumete? Ja o tome imam svoje mišljenje: ako čovek radi kod vas, on uvek radi za nekog od vas, samo je rob i ništa više, a ja sam uvek hteo sve sâm, hteo sam uvek biti samostalan, da ne zavisim od vas i od vašeg posla...
Ispio je preostali konjak i iz sve snage tresnuo praznom pljoskom o zemlju. Pljoska je odskočila, zablistala na suncu i otkotrljala se nekud, a on je odmah zaboravio na nju. Sada je sedeo, spustivši lice u ruke, i pokušavao ne više da shvati i smisli, već barem da vidi kako bi trebalo da bude, ali opet je video samo odvratne, gadne njuške... i zelembaće, flaše, gomilice prnja tamo gde su nekad bili ljudi, i stubiće cifara... Znao je da bi sve to trebalo uništiti i želeo je da sve uništi, ali je slutio da će, ako se počne sa time, na kraju ostati samo gola i pusta zemlja... Od nemoći i očajanja ponovo je zaželeo da se nasloni leđima i zabaci glavu. Ustao je, mahinalno otresao pantalone od prašine i počeo se spuštati u jamu rudokopa.