Kako da im pobegne? Bubotke bi još i mogao da podnese, ali ne i taj smrad, i tu njihovu bolesnu ružnoću. Poklizavajući i spotičući se on se uspinje do vrha amfiteatra, a zatim pojuri u tamni prostor koji opasuje ovaj amfiteatar, prostor koji brzo prelazi u šumu. Čuje kako iza njega ljudi-koze frkću:
5
Disanje pod vodom nije uopšte tako teško kako je zamišljao. On napuni vodom pluća, zapravo, natopi ih vodom, sve do i najmanje njihove šupljine; iz toga zatim on crpe energiju. Panika brzo prolazi. Prilagođava se. Nalazi se u crnom bazenu čija je dubina otprilike pet puta veća nego širina. Voda je hladna. On lagano klizi kroz vodu sredinom bazena, pokrećući se tek ovlašnim pokretima svojih stopala, i za to vreme iz sebe istiskuje i poslednje mehuriće vazduha. Ovde nije sam; primećuje jedno biće. Ono strpljivo čeka da se on prilagodi novoj sredini. Ja sam
Ja sam Klej.
Klej, ja ću ti pružiti zaštitu.
Klej stvari oko sebe sada vidi mnogo jasnije. Voda u bazenu je podeljena u devet zona, od vrha prema dnu, i svaka od tih zona je različite temperature, slanoće i gustine vode, i u svakoj od njih preovlađuje različita molekularna struktura. Granice između zona su jasno i nedvosmisleno obeležene posebnim treperavim pojasevima vode. Iznad površine vode, koja se odavde čini blistavom poput čelika, vide se tri mutne mrlje, crvene i žute boje, kako se kreću levo-desno. KleJ konačno shvati šta je to: koze koje je on prevario stoje sada iznad vodene površine i utučeno gledaju u vodu. Klej je za sebe odabrao četvrtu zonu od vrha. Tri zone ispod njega nalazi se Kvi; on ima oblik stuba smaragdnog sjaja. Klej izoštrava svoja čula i otkriva da je Kvi ogromno izduženo biće koje podseća na lignju: sa jedne strane njegovog tela nalazi se glatka i zaobljena površina, a sa druge strane telo se širi u pet vitkih krakova. Očigledno je da ovo biće poseduje nekakvu smirenu, ali vrlo snažnu i moćnu inteligenciju, koja se manifestuje ljubičastim sjajem oko njegove glatke crne kože, dok se njegove misli u obliku mehurića, poput pahuljica raznobojnog snega, kovitlaju vodenim prostorom bazena. Klej mu se primiče bliže.
Kvi mu pokaže Hanmera: glatkog i dvopolnog, okretnog i profinjenog, možda malo i površnog Hanmera.
Maglovit lik, duboko ukopan u tlo, nalik oživljenoj džinovskoj šargarepi, interesantniji nego bića koja je do sada video.
Ogromna usta puna zuba. Nekoliko redova zuba gube se u mračnoj unutrašnjosti usne duplje. Oči kao da su položene na tacnu. U njemu je, nema sumnje, gorka i mračna duša. Po koži ima krljušt. Ima i kandže.
Klej je zbunjen. Logika kao da je opet izostala.
Kvi mu u tome daje za pravo.
Klej pokazuje Kviju ljude-koze.