Robert Silverberg
Sin čovečji
»Pazite, bdite! Jer ne znate kad je vreme.
To je kao kad čovek koji ide na put, ostavi kuću svoju i da slugama svojim vlast, svakome svoj posao, i vrataru zapovedi da bdi.
Bdite, dakle! – jer ne znate kad će doći gospodar od kuće, da li uveče, ili u ponoći ili kad petli poju, ili ujutru –
Da ne dođe iznenada i nađe vas gde spavate.
A što vama kažem, svima kažem: Bdite!«
»A odmah posle nevolje tih dana sunce će pomračiti, mesec neće davati svetlosti svoje, zvezde će spasti s neba i sile nebeske uzdrmaće se.
I tada će se pokazati znak Sina čovečjega na nebu, i zakukaće svi narodi na zemlji, i ugledaće Sina čovečjeg gde ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.«.
»Ne zaziri od blasfemije – ona će za duhovitost biti proglašena«.
»Mi znamo šta smo, ali ne i šta možemo biti.«
1
Budi se. Zemlja pod njim je tamna, hladna i vlažna. Leži na leđima, u polju skerletne boje; meki nalet vetra zatalasa travu, i poljem kao da prostruji krv. Nebo je čelično plavo, i intenzivna prozirnost te boje čini da nešto bolno zaškripi u njegovoj glavi. Otkriva sunce: nisko na nebu, veće nego što bi trebalo da bude, nekako bledo i ranjivo, možda čak malo ulubljeno pri vrhu i pri dnu. Biserna sumaglica diže se sa tla i kovitla prema nebu, stvarajući pri tom ustreptale trake plave, zelene i crvene boje. Uz nešto nelagodnosti postoje svestan gustog omotača tišine oko sebe. Oseti se izgubljeno. Unaokolo nikakvog grada, nikakvog znaka ljudskog prisustva na ovoj poljani, u ovoj dolini, kao ni na okolnim brdima. Polako se podiže i uspravlja, licem prema suncu.
Telo mu je golo. Dodiruje ga, postajući svestan svoje kože. Sa tihom znatiželjom posmatra nadlanicu ruke, koju je prislonio uz tamne malje svojih grudi. Kako čudno izgledaju ovi prsti: sa kvrgastim zglobovima, mestimično pokriveni mekim dlačicama, sa dva neznatno ogrebana zgloba, i sa noktima koje je očigledno potrebno dovesti u red. Kao da nikada ranije nije video svoju ruku. Pušta da mu ruka lagano sklizne niz telo; zaustavlja je da bi vrhovima prstiju zadobovao po zategnutoj koži mišićavog stomaka; potom, za trenutak, istražuje trag od blago nabrane kože na mestu gde je bilo slepo crevo. Ruka se spušta još niže, i on otkriva svoje genitalije. Mršteći se, prstima obuhvata testise, i lagano ih odiže, kao da im ispituje težinu. Dodiruje svoj penis, prvo deo pokriven tankom kožicom, zatim deo od mekanog mesa bledocrvene boje, koji se nalazi pri vrhu, najzad i sam vrh. Čudno je imati tako komplikovanu stvar na svom telu. Ispituje, dalje, svoje noge. Prilično velika modrica, u nijansama purpurne i žute boje, nalazi se na levom bedru. Pogled mu se spušta na stopala. I ona su mestimično pokrivena dlakom. Nožni prsti čine mu se potpuno stranim. Počinje da ih miče. Ukopava ih u tlo. Savija kolena. Mrda ramenima. Razmiče, u dosta širokom luku, svoje noge. Stane da mokri. Gleda ravno u sunce i, začudo, dosta vremena prolazi pre nego oči počnu da ga peku. Pošto skrene pogled, ugleda sunce iza očnih jabučica, položeno ispred njegovog mozga, što je učinilo da se oseti manje usamljeno.
»Zdravo!« vikne. »Hej! Tebi! Meni! Nama! Ko?« Gde je Vičita? Gde je Toronto? Gde je Dibuk? Gde je Sioset? Gde je Sao Paolo? Gde je La Žola? Gde je Bridžport? Gde je Makmurdo Saund? Gde je Elenvil? Gde je Mankato? Gde je Morpet? Gde je Džordžtaun? Gde je Sent Luis? Gde je Mobil? Gde je Vala Vala? Gde je Galveston? Gde je Bruklin? Gde je Kopenhagen?