— E, nećemo tako — kažem. — Nije ti to piknik sa devojkama. A šta ako ti se nešto desi? Zona je to; ima sve da bude po propisima.
On me pogleda sa ironičnim osmehom, pa kaže:
— Kako god hoćeš. Ti bolje znaš.
Nego šta da bolje znam! Naravno, on je to zbog mene i predložio da odemo sami, bez svedoka, i da niko ne sazna da je to po mojim uputstvima. Ali ne vredi; istraživači Instituta nikad u Zonu ne idu u paru. Tu su propisi strogi: idu trojica, dvojica rade a treći ih nadzire — da može sve da ispriča kad ga posle pitaju.
— Lično ja bih uzeo Ostina — kaže Kiril. — Ali ti, verovatno, nećeš sa njim. Ili hoćeš?
— Ne — odgovaram. — Samo ne Ostina. Sa Ostinom ćeš ići drugi put.
Ostin je dobar momak, hrabrost i plašljivost su kod njega u dobroj srazmeri, ali on je, po meni, već obeležen. Kirilu to ne bih mogao objasniti, ali vidim: uobrazio čovek da Zonu poznaje kao svoj džep — znači, brzo će i da zaglavi u njoj. I neka ga. Samo — ja ne bih da budem sa njim kad se to desi.
— Pa dobro — kaže Kiril. — A Tender?
Tender je njegov drugi laborant. Dobar čovek, hladnokrvan.
— On je već u godinama — kažem. — Ima i decu...
— Nema veze. Već je odlazio u Zonu.
— Dobro — kažem. — Neka bude Tender.
On ostade da sedi za mapom, a ja sam odjurio u «Boržč» da nešto prezalogajim i isperem suvo grlo.
Dobro. Dolazim ja ujutru, kao i uvek, u devet, a na ulazu dežura onaj dugajlija narednik, što sam ga prošle godine udesio kad se napio i dosađivao Guti.
— Zdravo, Riđi — kaže on. — Traže te po celom Institutu.
Tu ga ja učtivo prekinem.
— Ja za tebe nisam Riđi — kažem. — I nemoj da mi se uvlačiš, ti švedska bitango!
— Bože, Riđi! — on će zapanjeno. — Pa svi te tako zovu.
Ja sam pred ulazak u Zonu uvek trezan i dobro nabrušen, te ga ja tu dohvatim za revere i detaljno mu objasnim ko je on i kako je došao na svet. On otpljune, vrati mi propusnicu i sad već strogo zvanično kaže:
— Redrik Šuhart, naređeno je da se odmah javite kapetanu Hercogu iz Odelenja za bezbednost.
— E, tako — kažem ja. — To je već druga stvar. Trudi se, naredniče, pa ćeš jednog dana biti i poručnik.
A u sebi mislim — kakva je to sad novost? Šta ja to trebam kapetanu Hercogu u radno vreme?
Dobro, idem da se javim. Njegova kancelarija je na trećem spratu; dobra kancelarija, ima i rešetke na prozorima, kô u policiji. Sâm Vili sedi za stolom, cucla svoju lulu i lupa po pisaćoj mašini, a u uglu po gvozdenom ormanu kopa neki novi narednik, još ga nisam upoznao. Kod nas u Institutu tih narednika ima više nego u diviziji, i svi su tako negovani, beli pa rumeni — takvi ne moraju da idu u Zonu, a i za svetske probleme ih baš mnogo zabole.
— ‘Bar dan — kažem ja. — Zvali ste me.
Vili gleda kroz mene, gura mašinu napred, vadi debelu fasciklu i lista je.
— Redrik Šuhart? — pita.
— Taj — odgovaram, a jedva se suzdržavam da ne prasnem u neki histeričan smeh.
— Koliko dugo radite u Institutu?
— Dve godine, ovo je treća.
— Porodično stanje?
— Ja sâm — kažem. — Siroče.
On se onda okreće svom naredniku i strogo kaže:
— Naredniče Lumer, idite u arhivu i donesite mi spis broj sto pedeset.
Narednik salutira i žurno izlazi a Vili zaklapa fasciklu i mračno pita:
— Ti opet za staro?
— Šta staro?
— Znaš ti šta. Opet je stigla prijava.
Znači, tako; mislim.
— I od koga je ta prijava?
On se mršti još jače i nervozno lupka lulom po pepeljari.
— To se tebe ne tiče — kaže. — Upozoravam te zbog našeg starog prijateljstva: ostavi se toga, prekini sa tim poslom zauvek. Ako te uhvate drugi put — nećeš se izvući sa šest meseci. A iz Instituta ćeš biti izbačen momentalno i za sva vremena. Razumeš?
— Razumem ja, razumem — kažem. — Samo ne razumem, koja me je to svinja ocinkarila...
Ali on opet gleda u mene praznim pogledom, šišti kroz praznu lulu i lista nepotrebnu fasciklu. Što znači — vratio se narednik Lumer sa spisom broj sto pedeset.
— Hvala, Šuharte — kaže kapetan Vili Hercog po nadimku Debeljko. — To je sve što sam hteo da razjasnimo. Slobodni ste.
Otišao sam u svlačionicu, navukao specodelo, zapalio, a sve vreme u glavi mi jedno pitanje:
odakle mu informacija? Iz Instituta ne može biti, ovde o meni niko ništa ne zna niti može znati. A da je iz policije — šta i oni kog đavola mogu znati osim onog od pre? Da nisu, možda, ukebali Lešinara?
Taj nitkov bi svakog gurnuo pod led samo da se sâm izvuče. Ali ni Lešinar ne zna ništa o mojoj sadašnjoj delatnosti. Mislio sam, mislio, i ničeg se nisam setio. Ma nek’ idu oni do đavola — šta mi mogu? Poslednji put sam noću bio u Zoni pre tri meseca, gotovo sav plen sam već prodao i gotovo sav novac potrošio. Kad me sa materijalnim dokazima nisu uhvatili, ni sad mi ne mogu ništa.