Mjesečev moljac

— Pa, koliko sam razumio, bilo koji mali instrument je pogodan, a mogu i samo pjevati.

— Vrlo netočno. Samo robovi pjevaju bez pratnje. Predlažem ti da naučiš svirati sljedeće instrumente čim prije: hymerkin za robove. Gangu za razgovor s bliskim prijateljima ili nekim tek malo manjim po strakhu. Kiv za prigodno, pristojno pitanje. Zachinko za formalne stvari. Strapan ili krodatch za tebi društveno niže — u tvom slučaju ako želiš nekog uvrijediti. Gomapard[4] ili kontrakamanthil za ceremonijale. Na trenutak razmisli. — Crebarin, vodena lutnja i slobo također su vrlo korisni, ali možda je bolje da prvo naučiš instrumente koje sam nabrojao. Oni bi ti trebali omogućiti najrudimentarnije načine komuniciranja.

— Da ne pretjeruješ? — upita Thissell. — Ili se šališ?

Rolver se sjetno nasmije — Nikako. Prije svega, treba ti kuća-brod. A onda će ti trebati robovi.

Rolver je odveo Thissella iz luke na dokove Fana, šetali su sat i po ugodnim putem ispod golemog drveća prepunog voća, žitnih mahuna, vrećica šećernog soka.

— Trenutno — reče Kolver — u Fanu se nalaze samo četiri stranca, uključujući i tebe. Odvest ću te do Welibusa, našeg trgovačkog zastupnika. Mislim da ima jednu staru kuću-brod koju bi ti mogao dati.

Corneiy Welibus živio je u Fanu petnaest godina, stekavši dovoljno strakha da bi mogao nositi masku Južnog Vjetra s autoritetom. Bila je napravljena od plavog diska s inkrustacijama od lapis-lazulija. okružena aureolom svjetlucave zmijske kože. Srdačniji i veseliji od Rolvera, ne samo da je opskrbio Thissella kućombrodom nego i raznim muzičkim instrumentima i parom robova.

Smeten tom darežljivošću, Thissel promrmlja nešto o plaćanju, ali ga Welibus presiječe velikodušnom gestom. — Moje drage momče, ovo je Sirena. Ovakve sitnice ne stoje ništa.

— Ali kuća-brod…

Welibus odsvira uljudnu malu frazu na kivu. — Bit ću iskren, Ser Thissell. Brod je star i pomalo otrcan. Ja ga ne mogu koristiti; škodilo bi mom statusu. Ljupka melodija popratila je njegove riječi.

— Tebe status još ne mora brinuti. Tebi je potrebno samo sklonište, komfor i sigurnost od Noćnika.

— Noćnika?

— Kanibala koji haraju obalom poslije zalaska.

— Oh, da. Rolver ih je spomenuo.

— Strašna bića. Nećemo o njima. — Drhtavo triliranje začuje se iz kiva. — A sada, o robovima. — Pokuca zamišljeno plavi disk kažiprstom: — Rex i Toby će biti dobri. — Podigne glas i odsvira brzo čegrtanje na hymerkinu.

«Avan esx trobu!»

Robinja se pojavi, noseći nekoliko desetaka uskih vrpci ružičastog platna i ljepušnu crnu masku na kojoj su se sjajili cekini od bisera.

«Fascu etz Rex ae Toby.»

Rex i Toby se pojave, noseći široke maske od crne tkanine i crvenkastosmeđe haljetke od kože. Welibus im se obrati rezontnim čegrtanjem hymerkina, predajući ih njihovom novom gospodaru, obećavši im nakon toga slobodu da se vrate na svoje rodne otoke.

Ispružili su se na tlu i zapjevali pokornosti Thissellu mekim, hrapavim glasovima. Thissell se nervozno nasmije i progovori na sirenskom. — Idite na kuću-brod, dobro je očistite i donesite hrane.

Toby i Rex tupo su gledali kroz rupe na maskama. Welibus ponovi naređenja prateći se hymerkinom. Robovi se poklone i odu.

Thissell je zaprepašteno gledao instrument. — Nemam blagog pojma kako da naučim svirati ove stvari.

Welibus se okrene Rolveru: — Što je s Kershaulom? Možemo li ga uvjeriti da da neke osnovne instrukcije Ser Thissellu?

Rolver kimne zamišljeno: — Kershaul bi mogao to preuzeti.

Thissell upita: — Tko je Kershaul?

— Treći iz naše male skupine prognanih — odgovori Welibus — antropolog. Jesi li pročitao Sjajni Zundar? Rituali na Sireni?

Narod bez lica? Ne? Šteta. Izvrsni radovi. Kershaul ima veliki ugled i vjerujem da s vremena na vrijeme posjećuje i Zundar. Nosi Pećinsku Sovu, ponekad Zvjezdanog Lutalicu, pa čak i Mudrog Suca.

— Prešao je na Ekvatorijalnu Zmiju, — reče Rolver. — Varijantu s pozlaćenim zubima.

— Stvarno! — divio se Welibus. — Zaslužio je, moram priznati.

Izvrstan čovjek, dobar drug, uistinu. — I zamišljeno udari u zachinko.

* * *