Mjesečev moljac

Thissell se borio protiv svoje zlovolje. Hladnim, proračunatim glasom reče: — Na putu sam susreo čovjeka s prilično sablasnom maskom — tanjuraste oči, crvene rese.

— Šumski Vilenjak — reče Rolver. — Angmark je donio masku sa sobom.

— Ali svirao je ručni rog — prosvjedovao je Thissell. — Kako bi Angmark…

— Sirena mu je dobro poznata; proveo je pet godina u Fanu.

Thissell zlovoljno progunđa. — Cromartin to nije spomenuo.

— To svi znaju — reče Rolver slegnuvši ramenima. — Bio je trgovinski zastupnik prije Welibusa.

— Jesu li se on i Welibus poznavali?

Rolver se kratko nasmije: — Naravno. Ali nemoj sumnjati u jadnog Welibusa, najviše što je učinio je namještanje računa; uvjeravam te da nije drug s ubojicama.

— Govoreći o ubojicama — reče Thissell — možeš li možda posuditi kakvo oružje?

Rolver ga začuđeno pogleda. — Došao si ovdje da savladaš Angmarka goloruk?

— Nisam imao izbora — reče Thissell. — Kada Cromartin nešto naredi, očekuje rezultate. U svakom slučaju i ti si ovdje sa svojim robovima.

— Ne računaj na moju pomoć — reče Rolver. — Nosim Jezersku Pticu i ne pretendiram na hrabrost. Ali mogu ti posuditi energo-pištolj. Nisam ga odavno koristio; ne jamčim za njegov naboj.

— Bolje išta nego ništa — reče Thissell.

Rolver uđe u ured i trenutak kasnije vrati se s pištoljem.

— Što ćeš sada?

Thissell zatrese glavom. — Pokušat ću naći Angmarka u Fanu. Ili je možda krenuo u Zundar?

Rolver razmisli. — Angmark bi mogao preživjeti u Zundaru. Ali vjerojatno će malo raditi na svojoj muzikalnosti. Mislim da će ostati u Fanu nekoliko dana.

— Ali kako da ga nađem? Gdje da ga tražim?

— To ti ne mogu reći — odgovori Rolver. — Sigurniji bi bio da ga ne nađeš. Angmark je opasan čovjek.

Thissell se vratio u Fan istim putem.

Ondje gdje je put vijugajući silazio s brda na šetalište nalazila se zgrada od pečene opeke, debelih zidova. Vrata su bila istesana od čvrstih crnih dasaka; prozori zaštićeni isprepletenim željeznim rešetkama. Bio je to ured Cornelyja Welibusa, trgovinskog zastupnika, uvoznika-izvoznika. Thissell je našao Welibusa kako opušteno sjedi na verandi od crijepa, noseći skromnu adaptaciju maske Waldemar.

Izgledao je zamišljeno i možda je, a možda i nije, prepoznao Thissellova Mjesečeva Moljca; u svakom slučaju nije ga pozdravio.

Thissell se približi verandi: — Dobro jutro, Ser Welibus.

Welibus rastreseno kimne i progovori monotonim glasom svirajući krodatch. — Dobro jutro.

Thissell je bio prilično iznenađen. To teško da je bio instrument koji se koristi za prijatelja i sudruga stranca, pa čak ako i nosi Mjesečeva Moljca.

Thissell reče hladno: — Mogu li te pitati koliko dugo sjediš ovdje?

Welibus je razmišljao pola minute i kada je progovorio, popratio se na srdačnijem crebarinu. Ali sjećanje na tonove krodatcha još je grizlo Thissella.

— Ovdje sam petnaest ili dvadeset minuta. Zašto pitaš?

— Zanima me jesi li vidio šumskog Vilenjaka da je prošao?

Welibus kimne: — Otišao je niz šetalište i ušao u prvu trgovinu maskama, čini mi se.

Thissell izdahne kroz zube. Naravno, to je prvi Angmarov korak.

— Nikad ga neću naći kad promijeni masku — promrmlja.

— Tko je taj Šumski Vilenjak? — upita Welibus ovlaš zainteresiran.

Thissell nije imao razloga da krije ime. — Poznati kriminalac Haxo Angmark.

— Haxo Angmark! — zastenje Welibus i povuče se dublje u stolicu. — Siguran si da je ovdje?

— Prilično siguran.

Welibus protrlja drhtave ruke: — To su loše vijesti, uistinu loše.

On je beskrupulozan podlac.

— Dobro si ga poznavao?

— Kao i svatko drugi. — Welibus se sada prati na kivu. — Bio je na mjestu na kojem sam ja sada. Došao sam kao inspektor i otkrio da je mjesečno pronevjeravao četiri tisuće UMI-ja. Siguran sam da mi nije baš zahvalan. — Welibus nervozno pogleda niz šetalište. — Nadam se da ćeš ga uhvatiti.

— Činim najviše što mogu. Otišao je u trgovinu maskama, kažeš?

— Siguran sam.

Thissell se okrene. Idući niz put, čuo je crna daščana vrata kako su se zatvorila treskom.

Otišao je niz šetalište do trgovine izrađivača maski, zastao kao da se divi izloženim primjercima: stotine minijaturnih maski izrezbarenih iz rijetkog drveta i minerala, obloženih listićima smaragda, paučinastom svilom, osinim krilima, tvrdim ribljim ljuskama i sličnim stvarima. Trgovina je bila prazna, a u njoj je bio samo izrađivač maski, kvrgav, čvorast čovjek u žutoj odjeći, s jednostavnom, varavom maskom Općeg Stručnjaka izrađenom od dvije tisuće komadića obrađenog drveta.

Thissell razmisli što će reći, kako će se popratiti i tada uđe.

Izrađivač masaka pogleda Mjesečevog Moljca, opazi njegovu plahost i nastavi posao.

Thissel izabere najlakši instrument i zasvira na njemu, strapan — ne baš najsretniji izbor, jer je sadržavao određeni stupanj molbe.