Mjesečev moljac

Prošla su tri mjeseca. Pod pokroviteljstvom Mathew Kershaula, Thissell je vježbao hymerkin, gangu, strapan, kiv, gomapard i zachinko. Kontra-kamanthil[5], krodatch, slobo, vodena lutnja i drugi instrumenti mogu pričekati, rekao je Kershaul, dok Thissell ne savlada šest osnovnih. Posudio je Thissellu snimke dobro poznatih Sirenaca kako razgovaraju u raznim raspoloženjima i uz različitu pratnju, tako da bi Thissell mogao naučiti melodijske konvencije trenutno u modi i usavršiti se u suptilnostima intonacije, različitim ritmovima, kontraritmovima, složenim ritmovima, nagoviještenim ritmovima i zadržanim ritmovima. Kershaul je tvrdio da je sirenska glazba fascinantna za proučavanje i Thissell se složio da taj predmet još ni izbliza nije istražen. Četvrttonsko ugađanje instrumenata omogućivalo je upotrebu dvadeset i četiri tonalitete pomnoženih sa pet skala u općoj upotrebi, a rezultat su bile stotinu i dvadeset različitih skala. Kershaul je ipak preporučio Thissellu da se usredotoči na učenje osnovnih tonaliteta svakog instrumenta koristeći samo dvije skale.

Bez nekog važnijeg posla u Fanu, osim tjednih posjeta Mathew Kershaulu, Thissell je odveo kuću-brod osam milja južno i ukotvio je u zavjetrini stjenovita rta. Da nije bilo stalnog vježbanja, ovdje bi Thissell vodio idiličan život. More je bilo mirno i kristalno bistro; obala, obrubljena sivilom, zelenilom i tamnoljubičastom bojom šume, nalazila se blizu ako je želio protegnuti noge.

Toby i Rex imali su prostorije u prednjem dijelu, a Thissell je ostale prostorije imao za sebe. S vremena na vrijeme zabavljao se idejom o trećem robu, možda mladoj ženi, da doda šarma i veselja društvu, ali ga je Kershaul odgovorio, bojeći se da bi intenzitet Thissellove koncentracije mogao opasti. Thissell se nevoljko složio s time i prionuo učenju šest instrumenata.

Dani su brzo prolazili. Thissellu nikako nisu dosadili sjajni prizori zore i zalaska sunca: bijeli oblaci i plavo more u podne; noćno nebo rasvijetljeno sa dvadeset i devet zvijezda Roja SI-715. Tjedni izlet u Fan smanjivao je dosadu. Toby i Rex nabavljali su hranu; Thissell je posjećivao raskošnu kuću-brod Mathew Kershaula radi poduke i savjeta. I tada, tri mjeseca nakon Thissellova dolaska, stigla je poruka koja je potpuno poremetila rutinu: Haxo Angmark, ubojica, agent-provokator, okrutna i lukava zvijer, stigao je na Sirenu.

Zadržati i zatvoriti tog čovjeka! glasilo je naređenje. Pažnja!

Haxo Angmark vrlo je opasan. Ubiti ga bez oklijevanja!

Thissell nije baš imao kondicije. Trčkarao je pedesetak metara dok se niie zadihao, a onda je počeo hodati: između niskih brežuljaka okrunjenih bijelim bambusom i crnom velikom paprati; preko livada žutih od travnatog oraha, kroz voćnjake i divlje vinograde. Dvadeset minuta je prošlo, dvadeset i pet: s težinom u želucu Thissell je znao da je prekasno. Haxo Angmark se spustio i možda već prolazi ovim putem prema Fanu. Ali putem je Thissell sreo samo četiri osobe: dječačića u lažno-divljoj maski Otočana Alka; dvije djevojke sa Crvenom Pticom i Zelenom Pticom; čovjeka maskirana kao Šumskog Vilenjaka. Prilazeći čovjeku, Thissell naglo stane. Da li je to možda Angmark?

Thissell smisli varku. Hrabro priđe čovjeku i zagleda se u odurnu masku. — Angmark — poviče jezikom domovinskih planeta — uhapšen si!

Šumski vilenjak zurio je ne razumijevajući i ponovo krene svojim putem.

Thissell se postavi ispred njega. Posegne za gangom, a onda se sjeti konjušareve reakcije i umjesto toga zasvira na sachinku: — Putuješ putem iz svemirske luke — zapjeva. — Što si vidio ondje?

Šumski Vilenjak zgrabi ručni rog, koji se koristi za ruganje protivniku na bojnom polju, za dozivanje životinja, a ponekad za pokazivanje grube i čvrste okrutnosti. — Gdje putujem i što vidim tiče se samo mene. U stranu stani ili ću ti na lice nagaziti. — Zakorači naprijed i da Thissell nije skočio u stranu, Šumski Vilenjak bi možda ispunio svoju prijetnju.

Poslije povlačenja Thissell je ostao zureći. Angmark? Vjerojatno nije, s takvim sigurnim rukovanjem ručnim rogom. Thissell je oklijevao, a zatim se okrenuno nastavio svojim putem.

Stigavši u svemirsku luku, otišao je ravno u ured. Teška vrata bila su odškrinuta; kad se Thissell približio, na vratima se pojavi čovjek. Nosio je masku od tamnozelenih pločica lisku na, plavo lakiranog drveta i crnih pera — Jezerska Ptica.

— Ser Rolver — vikne Thissell zabrinuto — tko je izišao iz Carina Cruzeira?

Rolver je dugo promatrao Thissella. — Zašto pitaš?

— Zašto pitam? — začudi se Thissell. — Zacijelo si vidio svemirogram koji sam primio od Castel Cromartina!

— Oh, jesam — reče Rolver. — Svakako. Naravno.

— Dobio sam ga tek prije pola sata — reče Thissell ogorčeno.

— Stigao sam što sam brže mogao.Gdje je Angmark?

— Pretpostavljam da je u Fanu — reče Rolver. Thissell tiho prokune: — Zašto ga nisi zadržao, zaustavio na neki način?

Rolver slegne ramenima: — Nemam ovlaštenja, želje ni mogućnosti da ga zaustavim.