Mjesečev moljac

Thissell pokuša taj osjećaj ublažiti pjevajući toplim, gotovo nesuzdržljivim tonovima, tresući strapan mušičavo, jer je udario pogrešan ton. — Sa strancem je zanimljivo poslovati; njegovi su običaji čudni, on pobuđuje čuđenje. Niti dvadeset minuta prije stranac uđe u trgovinu ovu da promijeni svog dosadnog Šumskog Vilenjaka za neku od predivnih i smjelih kreacija ponuđenih ovdje.

Izrađivač maski postrance pogleda Thissella i bez riječi odsvira progresiju nota na instrumentu koji Thissell nikad prije nije vidio: savitljivu vrećicu stisnutu dlanom i tri cjevčice što su virile između prstiju. Kad bi stisnuo cjevčice gotovo dokraja, zrak bi prolazio kroz prorez i stvarao ton nalik na obou. Thissellovu nepriučenom uhu instrument je izgledao težak, izrađivač maski majstor, a glazba je odražavala duboku zainteresiranost. Thissell pokuša ponovo, mučeći se na strapanu. Zapjeva: — Došljaku na strani planet, glas nekoga iz njegova kraja jest kao voda za biljku koja vene. Osoba koja bi ujedinila dvije ovakve osobe našla bi zadovoljstvo u takvom milosnom činu.

Izrađivač maski oprezno zatrza na svom strapanu izvlačeći iz njega nekoliko zvonkih ljestvica, mičući prstima brže no što se okom moglo vidjeti. Zapjevao je formalnim stilom; — Umjetnik cijeni svoje trenutke koncentracije; svoje vrijeme ne želi trošiti na izmjenu banalnosti s osobom koja u najboljem slučaju ima prosječan ugled.

Thissell pokuša uskočiti s protumelodijom, ali izrađivač maski izvede novi sklop kompleksnih tonova čije kobno značenje Thissell nije shvatio i nastavi: — U trgovinu je ušao čovjek koji je očito prvi put u ruke uzeo instrument složen kao premca, jer izvođenje njegove glazbe otvoreno je kritici. On pjeva o čežnji za zavičajem i želi ugledati druge kao on.

On sakriva svoj veliki strakh iza Mjesečeva Moljca, jer svira strapan Majstoru Obrtniku i pjeva glasom prezirnog bockanja. Profinjen i kreativni umjetnik ignorira provokaciju takvu. On svira pristojan instrument, suzdržljiv ostaje i vjeruje da će se stranac umoriti od sveg toga i otići.

Thissell uzme svoj kiv: — Plemeniti izrađivač maski mene krivo razumije…

Prekinuo ga je odrješiti stakato majstorova strapana. — Stranac misli sada umjetnikovom razumijevanju narugati se.

Thissell bijesno zagrebe po svom strapanu: — Da zaštitim se od vrućine uđoh u ovu malu i skromnu radnju. Umjetnik, iako još ga bune alatke njegove nove, obećava nekakav razvoj. On vrijedno radi da usavrši svoju vještinu tako da odbija razgovarati sa strancem, bez obzira na potrebe njegove.

Izrađivač maski pažljivo odloži svoje dlijeto. Ustane, ode iza paravana i uskoro se vrati noseći masku od zlata i željeza, s plamenovima koji su se dizali sa tjemena. U jednoj ruci nosio je skaranyi[6], a u drugoj krivu sablju. Odsvira raskošnu seriju divljih tonova i zapjeva: — Čak i najsavršeniji umjetnik svoj strakh povećati može ubivši čudovišta morska, Noćnike i nametljive besposličare.

Takva je prilika ovdje. Umjetnik napad svoj zadržava deset sekundi točno, jer onaj koji vrijeđa nosi Mjesečeva Moljca. Zamahne krivom sabljom, prosjeca-jući zrak.

Thissell očajno udari u strapan: — Da li je Šumski Vilenjak ušao u radnju? Da li je otišao s novom maskom?

— Pet sekundi je prošlo — zapjeva izrađivač maski čvrstim zlokobnim ritmom.

Thissell se povuče u bezuspješnom bijesu. Prešao je trg i zastao promatrajući šetalište. Stotine ljudi i žena bazali su dokovima ili su stajali na palubama svojih kuća-brodova, svatko je nosio masku da bi izrazio svoje raspoloženje, ugled i posebne vrijednosti, svugdje se čulo sviranje instrumenata.

Thissell je izgubljeno stajao. Šumski Vilenjak je nestao. Haxo Angmark je slobodno šetao Fanom, a Thissell nije ispunio hitne naredbe Castela Cromartina.

Iza njega zazvuče oprezni tonovi kiva. — Ser Mjesečev Moljče Thissell, stojiš zamišljen.

Thissell se okrene i ugleda pored sebe Pećinsku Sovu u mrkom ogrtaču sivo-crne boje. Thissell prepozna masku koja je simbolizirala učenost i strpljivo istraživanje apstraktnih ideja; Mathew Kershaul nosio ju je prilikom njihova susreta prije tjedan dana.

— Dobro jutro, Ser Kershaul — promrmlja Thissell.

— Kako napreduješ u učenju? Jesi li savladao C-dur plus ljestvicu na gomapardu? Koliko se sjećam, obrnuti intervali su te zbunjivali.

— Uvježbavao sam ih — reče Thissell tmurno. — No, pošto će me vjerojatno uskoro pozvati u Polipolis, sve je to izgubljeno vrijeme.

— Ha? Što je sad?

Thissell mu objasni situaciju u vezi s Haxom Angmarkom.

Kershaul ozbiljno kimne. — Sjećam se Angmarka. Ne baš umilna osoba, ali izvrstan muzičar, brzih prstiju i velikim talentom za nove instrumente. — Zamišljeno je svijao bradicu na maski Pećinske Sove. — Kakvi su ti planovi?

— Nemam ih — reče Thissell, svirajući bolnu frazu na kivu. — Nemam pojma koju masku nosi, a ako ne znam kako izgleda, kako da ga nađem?

Kershaul je čupkao bradicu: — U prošlosti je volio maske iz Exo Cambijanskog ciklusa i mislim da je upotrebio cijeli komplet Donjih Stanovnika. Naravno, možda je sada promijenio ukus.