„To je smešno“, počeo je Ponter, ali zatim je zastao. „Ne, moram da se izvinim. Odlazak na Mesec je veličanstven poduhvat, i bez obzira da li ste to učinili jednom ili hiljadu puta, to je i dalje vredno hvale.“ Zastao je. „Verovatno je to samo stvar različitih prioriteta.“
Poglavlje 35
Meri i Ponter su sišli dole, da bi uzeli nešto da jedu. Čim su ušli u kuhinju, Ruben Montego i Luiz Benoa su izašli iz podruma. Ruben se široko osmehnuo Ponteru. „Još roštilja?“
Ponter mu je uzvratio osmeh. „Molim te. Ali moraš da me pustiš da ti pomognem.“
„Pokazaću ti kako“, rekla je Luiz. Potapšala je Pontera po ruci. „Hajde, veliko momče.“
Iznenada, Meri je zatekla sebe kako prigovara. „Mislila sam da si ti vegetarijanac.“
„Jesam“, rekla je Luiz. „Već pet godina. Ali znam kako se pravi roštilj.“
Meri je osetila poriv da krene za njima, dok su Luiz i Ponter izlazili kroz pokretna staklena vrata na trem, ali je na vreme shvatila koliko bi to bilo glupo.
Luiz je zatvorila vrata, da ohlađeni vazduh ne bi izlazio iz kuće.
Ruben je raščišćavao kuhinjski sto. Počeo je da govori, imitirajući neku staru Jevrejku, alapaču: „Pa, o čemu ste vas dvoje razgovarali?“
Meri je i dalje gledala kroz staklo na vratima u Luiz koja se smejala i zabacivala kosu dok je objašnjavala Ponteru kako se sprema roštilj, i Pontera koji je upijao svaku njenu reč.
„Hmm, uglavnom o religiji“, odgovorila je.
Ruben je odmah počeo da govori svojim normalnim glasom. „Zaista?“
„Pa“, počela je Meri, odvrativši pogled od onoga što se dešavalo napolju i pogledavši u Rubena, „bolje rečeno, o tome da Neandertalci nemaju religiju.“
„Ali ja sam mislio da su Neandertalci imali religiju“, rekao je Ruben vadeći jednostavne bele tanjire iz kuhinjskog ormarića. „Kult pećinskog medveda i slično.“
Meri je odmahnula glavom. „Čitaš zastarele knjige, Rubene. To više niko ne shvata ozbiljno.“
„Zaista?“
„Da. Istina je da su pronađene neke lobanje pećinskog medveda u jednoj pećini u kojojo su živeli Neandertalci. Ali, izgleda da su ti medvedi uginuli u toj pećini, verovatno tokom zimskog sna, i da su se Neandertalci tek kasnije uselili.“
„Ali zar nisu sve te lobanje bile poredane po nekom određenom sistemu.“
„Pa“, počela je Meri, uzimajući pribor za jelo i stavljajući ga na sto, „čovek koji je to pronašao, tvrdio je da su se nalazile u nekoj kripti ili nekoj vrsti sanduka od kamena. Ali nisu urađene nikakve fotografije, a radnici su, navodno, uništili taj sanduk, a uz to, jedina dva crteža koja je uradio taj arheolog — čovek po imenu Bašler — potpuno su kontradiktorni jedan drugom. Ne, čini se da je Bašler video ono što je želeo da vidi.“
„Oh“, rekao je Ruben, kopajući po frižideru i vadeći povrće za salatu. „A šta je sa onim da su Neandertalci sahranjivali svoje mrtve sa predmetima koji bi mogli da zatrebaju milim pokojnicima posle smrti? To je, nesumnjivo, znak religioznosti.“
„Bio bi“, rekla je Meri, „da su to Neandertalci stvarno činili. Ali na mestima na kojima se živi pokoljenjima sakuplja se mnogo đubreta: kosti, staro kameno oruđe i slično. U onih nekoliko slučajeva kada se smatralo da se radi o predmetima koje su Neandertalci prilikom sahrane stavili u grob, na kraju se ispostavljalo da su te stvari sasvim slučajno zakopane zajedno sa telom.“
Ruben je sada čupao listove sa glavice salate. „Ah, ali zar i samo sahranjivanje ne znači da postoji verovanje u život na onom svetu?“
Meri se osvrnula oko sebe tražeći šta bi još mogla da uradi da bi mu pomogla, ali izgledalo je da nema više šta da radi. „Moglo bi da znači“, rekla je, „ali bi moglo da znači i samo to da su želeli da sve bude uredno. Mnogo leševa Neandertalaca je pronađeno postavljeno u fetalni položaj. To bi moglo da predstavlja ceremonijalno sahranjivanje, ali bi moglo da bude i samo odraz želje onog jadnika koji je morao da kopa grob da napravi najmanju moguću rupu. Mrtva tela privlače lešinare, a i počinju da smrde ako ih ostaviš na suncu.“
Ruben je seckao celer. „Ali, čitao sam da su Neandertalci bili, pa ... prva
Meri se nasmejala. „Ah, da, pećina Šanidar u Iraku; tamo su pronađena tela Neandertalaca prekrivena ostacima polena.“
„Tačno“, rekao je Ruben, klimajući glavom. „To je delovalo kao da su bili sahranjeni sa vencima od cveća ili slično.“
„Žao mi je, ali i ta tvrdnja je diskreditovana. Polen je sasvim slučajno dospeo u grob, i tamo su ga doneli ili neki glodari kopajući svoje rupe ili podzemne vode koje su se probile kroz sedimentne stene.“
„Ali, samo trenutak! Šta je sa neandertalskom sviralom? O tome se pisalo na naslovnim stranama svih novina u svetu.“
„Da“, rekla je Meri. „Ivan Turk je to pronašao u Sloveniji; šuplju medveđu kost sa četiri rupe na njoj.“
„Tačno, tačno. Svirala!“
„Bojim se da nije“, rekla je Meri, naslonivši se na frižider. „Ispostavilo se da je rupe na kostima napravio neki mesožder, najverovatnije vuk. I, naravno, kao što je i tipično za sve novine, to otkriće nikada nije dospelo na naslovne strane.“
„Sasvim sigurno nije. Sada prvi put čujem za to.“