Читаем Dve Zemlje полностью

Adikor je nastavio da još neko vreme traži. U jednom trenutku mu je palo na pamet da bi bilo dobro kada bi postojali ljudi koji su se specijalizovali za bavljenje zakonskim procesima u ime drugih. To bi, činilo mu se, predstavljalo dobar doprinos društvu. On bi rado sve ovo prepustio nekome kome je ta oblast bliska i kome bi bilo lakše da obavi ovakvu vrstu istraživanje. Ali ne, to je, nema sumnje, bila loša ideja. I samo postojanje ljudi koji bi puno radno vreme radili na zakonskim pitanjima bi povećala broj takvih stvari i —

Iznenada je Pabo izletela iz kuće, lajući. Adikor je podigao pogled i kao i svih prethodnih dana srce mu je brže zakucalo. Da li je moguće? Da li je moguće?

Naravno da nije bilo moguće. Ipak, to je bio neko koga Adikor nije očekivao: mlada Džasmel Ket. „Prijatan dan“, rekla je kada se našla na deset koraka od njega.

„Prijatan dan“, odgovorio je Adikor, pokušavajući da zvuči kao da mu je svejedno što je vidi.

Džasmel je sela na drugu stolicu, onu koja je pripadala njenom ocu. Pabo je dobro poznavala Džasmel. Ponter ju je često vodio u Centar u vreme Kada dvoje postaje jedno i bilo je očigledno da je zadovoljna što je vidi. Trljala je njušku o Džasmeline noge, a Džasmel je milovala njenu crvenkasto-smeđu dlaku na glavi.

„Šta se dogodilo sa tvojom stolicom?“ — pitala je Džasmel.

Adikor je pratio njen pogled. „Ništa.“

Džasmel je očigledno odlučila da više ništa ne kaže o tome; uostalom, bilo je jasno šta se dogodilo.

„Da li je Lurt pristala da govori u tvoju korist?“ — pitala je.

Adikor je klimnuo glavom.

„Dobro“, rekla je Džasmel. „Uverena sam da će učiniti sve što može.“ Zatim je ćutala neko vreme, a onda, bacivši ponovo pogled na stolicu, rekla: „Ali...“

„Da“, rekao je Adikor, „ali.“

Džasmel je posmatrala okolinu. U daljini se video jedan mamut kako spokojno prolazi.

„Sada kada je ovo upućeno na sud, alibi-kocka moga oca je preneta u krilo u kojoj se čuvaju Arhive alibija pokojnika. Daklar je provela celo posle podne gledajući i pripremajući se za suđenje. To je njeno pravo, naravno, kao tužioca koji govori u ime pokojnika. Ali ja sam insistirala da me pusti da gledam Ponterovu arhivu zajedno s njom. Gledala sam tebe i mog oca nekoliko dana pre njegovog nestanka.“ Ponovo je pogledala Adikora. „Bolbej to ne može da vidi, ali, ona je već dugo sama. Rekla sam ti da postoji jedan mladić kome je stalo do mene. Iako si rekao da još nisam vezana, ja ipak znam šta je ljubav, i ja ne sumnjam da si ti zaista voleo mog oca. Pošto sam te videla onako kako te je on video, ne mogu da poverujem da bi ti učinio išta da ga povrediš.“

„Hvala ti.“

„Da li... Da li mogu nešto da učinim da ti pomognem da se pripremiš za pojavljivanje na sudu?“

Adikor je tužno odmahnuo glavom. „Nisam siguran da išta više može da spase mene i moju porodicu.“

<p>Poglavlje 32</p>Dan šestiSreda, 7. avgust.148/118/29
Перейти на страницу:

Все книги серии Svet Neandertalaca

Похожие книги