Kao i prethodnih jutara, muškarci su počeli da podnose izveštaje. Tovejn uglavnom nije mogla da ih uhvati ni za glavu ni za rep, ali je slušala.
„Našao sam još dvojicu koje izgleda zanima to novo Lečenje koje je ta Ninaeva upotrebila na tebi, Logane", rekao je Genhald, namrštivši se, „ali jedan jedva da može da izvede Lečenje koje već poznajemo, a drugi želi da zna više nego što mu ja mogu reći."
„To što mu ti možeš reći je sve što ja znam", odgovori Logan. „Gazdarica al’Mera mi nije rekla mnogo o tome što je radila, a pohvatao sam samo deliće slušajući razgovore ostalih sestara. Samo nastavi da seješ seme i nadaj se da će nešto izniknuti. To je sve što možeš da uradiš." Još nekolicina muškaraca klimnu skupa s Genhaldom.
Tovejn zapamti to. Ninaeva al’Mera. Često je čula to ime po svom povratku u Kulu. Još jedna odbegla Prihvaćena, još jedna koju je Elaida želela više nego što je uobičajeno kad neko želi da se uhvati pobegulja. Takođe je bila iz istog sela kao al’Tor. I nekako povezana s Loganom. To bije moglo, na kraju, odvesti do nečega. Ali
„Imamo muka s nekima od onih ljudi iz Dve Reke, Logane", reče Vinčova. Zacrvene se od besa. „Ljudi, kažem, ali ova dvojica su dečaci, četrnaest godina im je najviše! Neće da kažu koliko." Možda je bio godinu ili dve stariji, sudeći po glatkom licu. „Zločin je što su uopšte dovedeni."
Logan odmahnu glavom; da li je to bila ljutnja ili žaljenje, bilo je teško reći. „Čuo sam da Bela kula uzima devojke kada navrše dvanaest godina. Pobrini se o Dvorečanima kad možeš. Bez tetošenja, ili će se ostali okrenuti protiv njih, ali pokušaj da ih držiš na oku da ne urade nešto glupo. Gospodaru Zmaju se možda neće svideti ako ih ubijemo previše iz njegove oblasti."
„Ne deluje kao da ga je uopšte mnogo briga, koliko ja mogu da vidim", promrmlja onaj kicoš. U glasu mu se čuo težak muranđanski naglasak, mada su njegovi divlje uvijeni brkovi sasvim jasno govorili o tome odakle je. Preturao je srebrni novčić preko prstiju, kao da ga to zanima koliko i Logana. „Čuo sam da je lično Gospodar Zmaj rekao M’Hejlu da iščupa iz te Dve Reke sve muško što može da usmerava, do poslednjeg pevca. Koliko ih je doveo poslednji put, iznenađen sam što nije doveo i pilad i jagnjad." Njegov ispad proprati smeh, ali Loganov ravan glas saseče ih poput oštrice.
„Šta god da je Gospodar Zmaj naredio, verujem da su moja naređenja jasna." Ovog puta su svi muškarci klimnuli, a neki su i promrmljali „Da, Logane", i „Kako ti kažeš, Logane."
Tovejni se osmeh žurno izgubi sa usana. Glupi pajaci. Kula je prihvatala devojke ispod petnaest samo ako su već počele da usmeravaju. Mada je ostalo bilo zanimljivo. Dvorečani ponovo. Svi su tvrdili da je al’Tor okrenuo leđa svom domu, ali ona nije bila tako sigurna. Zašto je Gejbrila gleda?
„Prošle noći" reče Sandomer posle nekoliko trenutaka, „saznao sam da Mišrejl ima privatne časove kod M’Hejla." Gladio je svoju šiljatu bradu zadovoljno, kao da je nabavio dragulj velike vrednosti.
Možda i jeste, ali Tovejn nije bila u stanju da vidi kakve vrste. Logan lagano klimnu glavom. Ostali izmenjaše neme poglede, a lica su im bila kao isklesana. Gledala ih je besneči u sebi. Previše često je bilo kao sada: nešto što kažu, bez razloga da prokomentarišu - ili su se plašili? - ni ona nije razumela. Uvek je osećala da tu
Široki Kairhijenjanin je visinom sezao jedva Loganu do grudi, ali da li je nameravao da govori o Mišrejlu, ko god to bio, ona nikad nije saznala.
„Logane!“ Vejlin Kadžima je jurio niz ulicu punom brzinom, a na krajevima njegovih crnih pletenica zveckali su zvončići. Još jedan Posvećeni, čovek srednjih godina koji se previše smejao. I on je bio tamo kada ju je Logan uhvatio. Kadžima je vezao Dženejr. Gotovo da je bio bez daha kada se probio između ostalih muškaraca i sada se nije smejao.
„Logane“, dahtao je, „M’Hejl se vratio iz Kairhijena, i okačio je nove dezertere na tabli u palati. Nećeš verovati kad čuješ imena!“ Ispljunuo je listu žurno i bez daha, okružen uzvicima ostalih ljudi, koji su dozvoljavali Tovejni da čuje samo deliće.
„Posvećeni su dezertirali i pre“, promrmlja Kairhijenjanin kada je Kadžima završio, „ali
„Ako mi ne verujete..." poče Kadžima, čangrizavo se ispravivši. Bio je činovnik nekada u Arafelu.
„Verujemo ti", reče Genhald glasno. „Ali Gedvin i Torval su M’Hejlovi ljudi. Kao i Rohajd i Kismen. Zašto bi oni dezertirali? Dao im je sve što bi kralj mogao poželeti."
Kadžima razdraženo odmahnu glavom, na šta njegova zvonca zazvoniše. „Znaš da lista nikad ne daje razloge. Samo imena."
„Neka smo ih se rešili", zagrme Kurin. „Barem bi bilo tako kad sada ne bismo morali da ih lovimo."