„U redu“, rekao je Ruben. „Mislim da smo se setili svih.“ Pogledao je najpre Meri, zatim Luiz, a na kraju Pontera ispruženog na po-du.“Moram da sastavim spisak lekova koji su mi potrebni da bih lečio Pontera. Ako budemo imali sreće...“
Meri je klimnula glavom i pogledala u Pontera. Ako budemo imali sreće, pomislila je, niko od nas neće umreti.
Poglavlje 26
Novo pretraživanje:
Ključna reč: Neandertalac
Da li je Ponter Bodit legalno ušao u Kanadu? Ovo pitanje nastavlja da muči stručnjake za imigraciju kod kuće i u inostranstvu. Naš večerašnji gost je profesor Sajmon Koen koji predaje građansko pravo na univerzitetu Mek Gil u Montrealu.
Deset glavnih razloga zašto mi znamo da je Ponter Bodit pravi Neandertalac:
Deset: Kada je sreo prvu ženu ovde, udario ju je i odvukao je, držeći je za kosu.
Devet: Pri slaboj svetlosti može da bude greškom smatran za Leonida Brežnjeva.
Osam: Kada mu je Arnold Švarceneger došao u posetu, Bodit je rekao: „Ko je ovaj mršavko?“
Sedam: Gleda isključivo kanal
Šest: Novi natpis na restoranima Mek Donalds glasi: „Milioni i milioni
Pet: Nazvao je Toma Arnolda pravim dasom.
Četiri: Kada su mu u Smitsonijanu pokazali jedan redak kamen, napravio je od njega savršen vrh za koplje.
Tri: Nosi sat marke
Dva: Ubira autorska prava na vatru.
Jedan: Glavni razlog zašto je Ponter Bodit Neandertalac: Ima dlake na obrazima — na sva četiri!
Džon Pirs, direktor nabavke u
U Pentagonu se šapuće da su zainteresovani da razgovaraju s Ponterom Boditom. Vojne implikacije načina njegovog dolaska ovamo izazvale su pažnju bar jednog generala s pet zvezdica...
Dakle, pomisli Adikor Huld dok je ponovo sedao na svoju stolicu u dvorani Saveta, videćemo da li sam napravio najveću grešku u životu.
„Ko će da govori u korist optuženog?“ — pitala je sudija Sard.
Niko se nije ni pomakao. Adikor je osetio kako mu je srce preskočilo jedan otkucaj. Da li je Džasmel Ket odlučila da ga ostavi na cedilu? Uostalom, ko bi mogao da joj zameri? Juče je videla svojim očima da je jednom, doduše pre mnogo vremena, Adikor pokušao da ubije njenog oca.
U sudnici je sve bilo tiho, iako se jedan od posmatrača, verovatno došavši do istog zaključka kao i Bolbej pre toga — da niko ne želi da govori u Adikorovu korist — prezrivo nasmejao.
Ali, onda, konačno, Džasmel je ustala.
„Ja“, rekla je. „Ja ću da govorim u korist Adikora Hulda.“
U publici su se začuli glasni uzdasi.
Daklar Bolbej, koja je sada sedela među posmatračima, takođe je ustala, sa zaprepašćenim izrazom na licu. „Sudijo, to nije u redu. Ova devojka je jedan od tužilaca.“
Sudija Sard se nagla napred da bi bolje pogledala Džasmel. „Da li je to tačno?“
„Ne“, rekla je Džasmel. „Daklar Bolbej je bila ženski partner moje majke; određeno je da ona bude moja
„Ti pripadaš Generaciji 147?“ — pitala je Sard.
„Da, sudijo.“
Sard se okrenula ka Bolbej koja je i dalje stajala. „Svi iz Generacije 147 su pre dva meseca dobili pravo na ličnu odgovornost. Osim ako ti ne tvrdiš da je tvoja štićenica mentalno nekompetentna, tvoje starateljstvo nad njom se tada automatski završilo. Da li je ona mentalno nekompetentna?“